GLJIVE
Od 2000 godine Šumski plod d.o.o Prozor je počeo sa organizovanim otkupom velikog broja vrsta gljive, koje nakon otkupa i prijema prolaze različite vidove obrade i kao finalni proizvod završavaju na domaćem i svjetskom tržištu.
Područje Bosne i Hercegovine obiluje velikim brojem vrsta gljive koje rastu u prirodnim staništima i populacijama, od kojih je većina jestiva i vrlo hranjiva, te predstavlja veoma važan resurs. Ovaj resurs mogao bi biti mnogo značajniji uzimajući u obzir nezagađena prirodna staništa industrijskim i drugim zagađvaćima. Izgradnja otkupnih, skladišnih, prerađivačkih i drugih kapaciteta, te ulaganje u edukaciju stanovništva su faktori koji mogu značajnije doprinjeti razvoju ovog značajnog sektor, jer različite vrste gljive predstavljaju veoma tražen proizvod na stranim tržištima.
Šumski plod d.o.o Prozor organizuje otkup gljiva: vrganj, lisičarka, smrčak, a i druge zavisno od zahtijeva tržišta.
PRAVI VRGANJ – (latinski naziv: Boletus edulis) & BOROV VRGANJ (latinski naziv: Boletus pinophilus)
Šešir ili klobuk pravog vrgnja može dostizati promjer od 6-37 cm, težinu vrgnja i preko 1,5kg.
Kod mlade gljive klobuk je bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova,
najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen.
Površina mu je glatka, ali često i sitno naborana, a za vrijeme vlažnog vremena često sluzava.
Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslinastozelene, cjevčice su iste boje,
iako se odvajaju od podnice klobuka, na kojem su prirasle.
Drška je bijela do svijetlobraon boje, u gornjem dijelu sa jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca,
kod mlade gljive trbušastog, a u starosti uglavnom valjkastog oblika.
Meso kod mlade gljive je bijelo i čvrsto i ne mjenja boju, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i spužvasto,
prijatnog mirisa i prijatnog okusa. Ovaj vrganj je jestiva, jedna od najboljih bosanskohercegovačkih gljiva i raste u prirodnim populacijama. u četinarskim i listopadnim šumama, na čistinama i uz rubove šume od jula do novembra.
LISIČARKA (latinski naziv: Cantharellus Cibarius)
Oblik: trubast, ljevkast, punog drška, mlađe gljive ispupčene,
a starije ravnog klobuka sa talasastim rubom, žute do narandžaste boje.
Klobuk: 1-12 cm, debeo, čvrst, najprije ispupčen s povijenim rubom,
a kasnije ravan sa talasastim-tankim rubom, glatke površine,
od žute do žutonarandžaste boje sa bjelkastim tonom. Listići su žuti poput žumanceta,
račvasto mrežasti, dugo silaze niz stručak, svijetliji od klobuka.
Stručak: 3-7 cm x 0,5-1,5 cm, pun, prema tlu sužen,
boja žute do žutonarandžasta kao i boja klobuka ili malo svijetlija.
Meso: bijelo-žuto, čvrsto, prijatnog mirisa na breskve, kajsije, svježe oporog,
a kuhano specifičnog prijatnog okusa. Stanište: sve šume, od proljeća do kasne jeseni raste grupno.
Upotreba: svestrana, vrlo cijenjena gljiva.
SMRČAK (latinski naziv: Morchella Conica; Morchella Esculenta)
Oblik: različit - loptast, jajolik ili stožast zavisno od vrste, ali su sve vrste smrčka jednako cijenjene i kvalitetne.
Površina je slična pčelinjem saću, različito obojena zavisno od vrste,
klobuk i držak su srasli u jednu cjelinu i šuplji.
Klobuk: 4-8 cm, rebrast sa dubokim udubljenjima, žute, sive ili smeđe boje,
donjim rubom srastao za držak i uvijek šupalj.
Držak: 4-6 cm x 2-3 cm, prema dnu širi, valjkast, svjetliji od klobuka.
Meso: bijelo, voštano, specifičnog mirisa, bez posebnog okusa.
Stanište: raste rano u proljeće, odmah po otapanju snijega, na travnatim površinama,
uz obale vodotoka, ispod drveća u mješovitim šumama, ali i u voćnjacima.
Česta i brojna na terenima gdje je bilo požara.
Upotreba: svestrana, vrlo cijenjena gljiva, ne smijemo je konzumirati u savježem stanju.
Prerada: firme koje se bave otkupom kupuju svježi i suhi smrča.
Bitno ga je prije sušenja dobro očistiti od zemlje.
Suši se na suncu ili nanizan na konac iznad peći u domaćinstvima ili pak u sušarama.
Ispravno osušeni smrčak zadržava prvobitnu boju i miris.
Čuvati ga do prodaje, ako je osušen u papirnoj ambalaži i na suhom mjestu.
